Srednja strukovna škola bana Josipa Jelačića Sinj

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, u povodu Godine očinstva i ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u rujnu 2018. u Solinu, organizirao je natječaj literarnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola na temu „Na ramenima moga tate“. Dva prosudbena povjerenstva napravila su izbor najboljih radova koji su objavljeni u istoimenom zborniku. Svečana promocija zbornika bila je u srijedu, 25. listopada u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, gdje se okupilo preko šest stotina sudionika – učenika, roditelja, vjeroučitelja, nastavnika i ravnatelja škola. Zbornik su predstavili: mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, mr. don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda i dr. sc. Dubravka Kuščević, profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Promociji su nazočili i predstavnici grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije: g. Slavko Žaja, savjetnik za obrazovanje i znanost i g. Ante Radovčić, pomoćnik pročelnika za prosvjetu.

Naša učenica Smiljana Ćurić osvojila je 2. Mjesto među literarnim radovima, čestitke i prigodne poklone uručio joj je nadbiskup Marin Barišić.

NAGRAĐENO PISMO NAŠE UČENICE!

PISMO TATI

Dragi Bog zna da sam griješila. Čak i u ovo malo života znala sam biti tvrdoglava i srdita, da sam znala izviknuti riječi koje zabole. „Ti mene ne voliš! Ja tebe ne volim! Mrzim te!“ Živjeti s mišlju da mome ocu nije dovoljno stalo, da ga nije briga za mene i da me ne želi razumjeti. Mnoge noći sam provela u preispitivanju njegove ljubavi i pripadam li uopće ovome mjestu koje mi je namijenjeno. Danima bih „pucala“ ne želeći razgovarati. Osjećaji su se gomilali, dok nije došlo vrijeme odvojenosti i života u kojem sam prepuštena sama sebi. Dogodi se takva faza u životu: kao da progledaš i shvatiš da svijet u kojem živiš je zapravo svijet koji si sam sebi nametnuo. I polako shvatiš da iza svake: „Idi u sobu“ , stoji: „Molim te, ostani“ te da iza svake: „Ne vjerujem ti“, stoji: „Volim te“, da u svakoj riječi: „Nisam zadovoljan“ stoji: „Vjerujem u tebe“. Možda sve ovo zvuči apsurdno, možda ni sama ne znam gdje se još nalazim i znam li stvari koje mislim da znam. Ali u jednu stvar sam sigurna - moj otac je uvijek bio tu. I dok sam ga ljutila i dok sam lagala i bila nevjerna, on je i dalje vjerovao da je sve to samo luda glava koja jednom mora doći pameti. Jer bila sam na dnu i kada sam izgubila sve, našla se između raskrižja dobra i zla, moj otac je bio tu. Bio je i dalje moja snaga, vjera i razum. Bio je moja sjena koja me pratila pri svakom koraku i nikada nije odustao od mene. Možda je samo trebalo otvoriti oči i pogledati bolje da shvatim da sam zapravo uvijek imala sve što mi je bilo potrebno. I evo, nakon toliko vremena znam da ne postoji veća ljubav od ljubavi roditelja. Onoga koji će te podignuti kad padneš i koji će biti uz tebe kad je najbolje, ali i najgore. I znam da se ne može vrijeme vratiti, ali zato želim reći da mi nikad nije bio potreban novi život, već samo novo shvaćanje i nove godine. Otac je jedan, on je taj koji će uvijek biti tu - rano ujutro ili kasno u noći. Zato ne trebamo odlučivati naglo i misliti da smo uvijek u pravu, jer možda ne vidimo pravu istinu. Zato počinjem prva i želim reći: moj otac je najdivnije stvorenje na svijetu i bez obzira gdje god bila i koliko god godina imala, njegova prsa će uvijek imati mjesta za moju glavu. Tata, volim te. Ponosim se što sam tvoja krv i tvoja slika. Želim da od sada zajedno koračamo kroz život. Ova posveta je samo za tebe.

Smiljana Ćurić, 4. r.

SSŠ bana Josipa Jelačića, Sinj

Voditeljica: Helena Balajić

Više na linku!

Galerija slika sa promocije! OVDJE

POPIS UČENIKA I VODITELJA ČIJI SU RADOVI OBJAVLJENI U ZBORNIKU

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, u povodu Godine očinstva i ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u rujnu 2018. u Solinu, organizirao je natječaj literarnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola na temu „Na ramenima moga tate“. Dva prosudbena povjerenstva napravila su izbor najboljih radova koji su objavljeni u istoimenom zborniku. Svečana promocija zbornika bila je u srijedu, 25. listopada u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, gdje se okupilo preko šest stotina sudionika – učenika, roditelja, vjeroučitelja, nastavnika i ravnatelja škola. Zbornik su predstavili: mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, mr. don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda i dr. sc. Dubravka Kuščević, profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Promociji su nazočili i predstavnici grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije: g. Slavko Žaja, savjetnik za obrazovanje i znanost i g. Ante Radovčić, pomoćnik pročelnika za prosvjetu.

Naša učenica Smiljana Ćurić osvojila je 2. Mjesto među literarnim radovima, čestitke i prigodne poklone uručio joj je nadbiskup Marin Barišić.

NAGRAĐENO PISMO NAŠE UČENICE!

PISMO TATI

Dragi Bog zna da sam griješila. Čak i u ovo malo života znala sam biti tvrdoglava i srdita, da sam znala izviknuti riječi koje zabole. „Ti mene ne voliš! Ja tebe ne volim! Mrzim te!“ Živjeti s mišlju da mome ocu nije dovoljno stalo, da ga nije briga za mene i da me ne želi razumjeti. Mnoge noći sam provela u preispitivanju njegove ljubavi i pripadam li uopće ovome mjestu koje mi je namijenjeno. Danima bih „pucala“ ne želeći razgovarati. Osjećaji su se gomilali, dok nije došlo vrijeme odvojenosti i života u kojem sam prepuštena sama sebi. Dogodi se takva faza u životu: kao da progledaš i shvatiš da svijet u kojem živiš je zapravo svijet koji si sam sebi nametnuo. I polako shvatiš da iza svake: „Idi u sobu“ , stoji: „Molim te, ostani“ te da iza svake: „Ne vjerujem ti“, stoji: „Volim te“, da u svakoj riječi: „Nisam zadovoljan“ stoji: „Vjerujem u tebe“. Možda sve ovo zvuči apsurdno, možda ni sama ne znam gdje se još nalazim i znam li stvari koje mislim da znam. Ali u jednu stvar sam sigurna - moj otac je uvijek bio tu. I dok sam ga ljutila i dok sam lagala i bila nevjerna, on je i dalje vjerovao da je sve to samo luda glava koja jednom mora doći pameti. Jer bila sam na dnu i kada sam izgubila sve, našla se između raskrižja dobra i zla, moj otac je bio tu. Bio je i dalje moja snaga, vjera i razum. Bio je moja sjena koja me pratila pri svakom koraku i nikada nije odustao od mene. Možda je samo trebalo otvoriti oči i pogledati bolje da shvatim da sam zapravo uvijek imala sve što mi je bilo potrebno. I evo, nakon toliko vremena znam da ne postoji veća ljubav od ljubavi roditelja. Onoga koji će te podignuti kad padneš i koji će biti uz tebe kad je najbolje, ali i najgore. I znam da se ne može vrijeme vratiti, ali zato želim reći da mi nikad nije bio potreban novi život, već samo novo shvaćanje i nove godine. Otac je jedan, on je taj koji će uvijek biti tu - rano ujutro ili kasno u noći. Zato ne trebamo odlučivati naglo i misliti da smo uvijek u pravu, jer možda ne vidimo pravu istinu. Zato počinjem prva i želim reći: moj otac je najdivnije stvorenje na svijetu i bez obzira gdje god bila i koliko god godina imala, njegova prsa će uvijek imati mjesta za moju glavu. Tata, volim te. Ponosim se što sam tvoja krv i tvoja slika. Želim da od sada zajedno koračamo kroz život. Ova posveta je samo za tebe.

Smiljana Ćurić, 4. r.

SSŠ bana Josipa Jelačića, Sinj

Voditeljica: Helena Balajić

Više na linku!

Galerija slika sa promocije! OVDJE

POPIS UČENIKA I VODITELJA ČIJI SU RADOVI OBJAVLJENI U ZBORNIKU