Povodom Mjeseca hrvatske knjige objavljujemo sonet našeg nadarenog učenika.

 

                                          Njene su oči kao zvijezde sjajne

Gledaju me ove beskrajne noći

Pokazuju mi kojim putem poći

I govore mi baš sve svoje tajne.

 

Njena je kosa zlatnija od zlata

Kao i nepregledna polja žita

Gdje moja ruka neumorno skita

Kada sklanja je sa njezinog vrata.

 

Njeno srce kao nemirno more

Vodi me putevima divnih snova

Zaljubljen čekam te čarobne zore.

 

Njene usne kao pupoljak ruže

Tako opojne, rumene i rosne

Neka ova ljubav traje što duže.